Sa imenom Allaha, Milostivog, Samilosnog
Dr. Talib Abduldžebbar ed-Dugajm je napisao članak pod naslovom:
Kako dr. Ali Muhammed el-Sallabi piše svoje knjige i članke!?
"Iskustveni izvor"
S vremena na vrijeme, postavljaju se pitanja i kritike u vezi s metodologijom dr. Ali Muhammeda es-Sallabija u pisanju njegovih knjiga i članaka, bilo u tefsiru, kur'anskim kazivanjima ili islamskoj historiji.
Ponekad se optužbe protiv njegovog lika iznose javno putem društvenih mreža bez provjere ili preciznosti, što obnavlja kontroverzu i medijsku debatu i izaziva tračeve. Ove kritike su često usmjerene na dovođenje u pitanje kredibiliteta i naučnog poštenja dr. Ali Muhammeda es-Sallabija. Neki se pitaju: Kako dr. Ali es-Sallabi uspijeva objaviti ovoliku količinu knjiga i članaka? Drugi dalje kaže: Njegove knjige iz islamske historije su slične onome ko sakuplja drva za ogrjev noću, koji ne pravi razliku između korisnog i štetnog. Pak treći protivi se nedostatku tačne dokumentacije njegovih članaka i publikacija, dovodeći u pitanje stepen njegove posvećenosti naučnom poštenju. Drugi dodaju kritike kritikujući njegove citatima bez dozvole ili pažljivog citiranja savremenih autora knjiga i referenci!
Iako je dr. Ali Muhammed es-Sallabi više puta odgovarao na ova pitanja, objašnjavajući u svojim publikacijama, intervjuima i sastancima sa nekim istraživačima i zainteresovanim stranama prirodu svog rada, interesovanja i metodologiju istraživanja, klasifikaciju i pisanje, smatrao sam poštenim da podijelim svoje mišljenje o djelima i spisima dr. Ali Muhammeda es-Sallabija, pogotovo jer sam radio s njim više od šest godina, tokom kojih sam pregledao, provjeravao, uređivao i sugerisao da se dodavaju neke od njegovih djela koji je uključivao više od petnaest knjiga. Na osnovu ovog iskustva, ova pitanja me podstiču da iznesem svoje gledište na sljedeći način:
Prvo: pristup pisanju dr. Ali Muhammeda es-Sallabija nije se promijenio u protekle tri decenije, bilo u načinu prikupljanja naučne građe ili njenom dokumentovanju, bilo u velikom broju citiranja originalnih izvora, ili modernih relevantnih spisa. On radi na prikupljanju informacija i dokaza kako bi potvrdio i podržao svoje ideje i svoje argumente, a ponekad se u jednoj knjizi oslanja na više od 150 izvora i referenci, kao u svojoj knjizi Ed-Devletul-hadise-muslime (Moderna muslimanska država) (200 izvora i referenci), u njegovom čuvenom djelu o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, (359 izvora i referenci), zatim djelo El-Enbijaul-muluk, Davud ve Sulejman, alejhimas-selam (228 izvora i referenci), zatim djelo Lut, alejhis-selam, (188 izvora i referenci), zatim Hud, alejhis-selam, (177 izvora i referenci), zatim djelo Salahudin el-Ejjubi (215 izvora i referenci), ova djela su samo primjeri.
Mnogo je primjera u knjigama dr. Ali es-Sallabija, gdje u jednom poglavlju, ili jednom dijelu knjige, koji ne prelazi 50 stranica, nalazimo oko 50 dokumentovanih izvora i referenci. Oslanja se - ponekad u naučnom radu, ili jednom članku od 5 do 15 stranica - na 20 izvora i referenci, sa jasnim upućivanjem na vlasnika izvora ili reference, uz pažljivu dokumentaciju godine, izdavačku kuću, broj izdanja, itd. Ne zasniva se samo na jednoj referenci, već on izvodi naučni sadržaj svojih knjiga iz širokog spektra izvora i referenci. To je slučaj sa svakim istraživačem i autorom koji je prosvijetljen radovima i idejama autora, istraživača i stručnjaka specijalista koji su došli prije njega, pa citira ili sažeto ispriča informaciju, a ponekad i dopuni ono što je preuzeo. To je praksa većine autora i pisaca u svim vremenima i mjestima, a dr. Ali es-Sallabi nije bio prvi među njima!
Drugo: proveo sam dugo vremena prateći, pomno proučavajući i pregledavajući metodologiju dr. Ali Muhammeda es-Sallabija u pisanju knjiga. Kroz moju blisku komunikaciju s njim, direktan pristup originalnim nacrtima knjiga i činjenicu da sam nadgledao recenziranje i uređivanje mnogih njegovih knjiga, jasno sam primijetio da u svom radu slijedi dobro vremenski proučen i organiziran plan, uprkos njegovoj zaokupljenosti pitanjima Međunarodne unije islamskih učenjaka i njegovim reformističkim nastojanjima u političkim poslovima i socijalnim pitanjima u Libiji.
Svoj plan pisanja gradio je u uzastopnim fazama. Počinje s fazom kupovine knjiga sa izložbi, izdavačkih kuća i web stranica, zatim prelazi na fazu sređivanja, brojanja, svrstavanju, čitanja onoga što mu od njih koristi, a zatim sažimanja mnogih njihovih ideja. Ovo traje više od dva-tri mjeseca kontinuiranog rada, a onda radi na zapisivanju prvog nacrta svojom rukom, sa plavom olovkom na podebljano listu, to se nastavlja još nekoliko dodatnih mjeseci, sve dok se ne izradi prvi nacrt, koji se zatim prebaci na prepisivanje na kompjuteru, uređivuje i lingvističko-naučno recenzira slanjem kopije nekim stručnjacima i akademicima, a ova recenzija se završava evaluacijom i modifikacijama shodno njihovim naznakama i komentarima, koji se uzimaju u obzir. Ova faza se završava tako što neki intelektualac ili učenjak napiše uvod knjige. Zatim knjiga ide do izdavačke kuće, koje je podvrgavaju rigoroznoj urednički recenziji, i na kraju, dr. Ali es-Sallabi opet provjerava knjigu prije nego što se štampa, otpremi, distribuira i objavi među ljudima.
Treće: Među praktičnim iskustvima koje sam imao sa dr. Alijem Muhammedom es-Sallabijem bilo je učešće u intenzivnim radnim sesijama, da pripremimo početni koncept za početak pisanja našeg zajedničkog projekta, „Enciklopedija historije Abasija“, koji je uključivao istraživanje, valorizaciju i proučavanje najvažnijih historijskih, političkih, pravnih, vojnih i diplomatskih izvora i referenci za to razdoblje. Razgovarao s njim tokom nekoliko sesija koje su trajale više od tri mjeseca, i od njega sam vidio ono što nisam vidio od drugih pisaca, historičara i naučnika, u svom strpljenju, pobožnosti, poniznosti, veličini njegovog prsa, uvažavanju i dobrom saslušanju, i svojim dugim seansama od kojih se nikad ne zamara, a prekida ih samo u vrijeme namaza, ili sa kratkom pauzom tokom koje pijemo arapsku kafu i datume. Tokom tog perioda istraživali smo najvažnije stanice abasidske historije i čitali o tome u najistaknutijim historijskim izvorima (El-Bidaje ven-nihaje, Ibn Kesir) i (Sijerul-e'lamin-nubela', Ez-Zehebi), pored pregleda raznih referenci i mnogih naučnih istraživanja i starih univerzitetskih teza, iz njegove naučne biblioteke, moje iskustvo sa njim je bilo korisno, ugodno i divno.
Četvrto: Primijetio sam da je dr. Ali Muhammed es-Sallabi predokumentirao referencu na koju se oslanjao u svojim spisima, a da sebi nije pripisao nedokumentovan paragraf ili rečenicu, osim ako je nije napisao svojom rukom, a to je bio proizvod svojih ideja, ili je izrazio svoje gledište o nekom pitanju, a to se odnosi na blogove, članke i publikacije koje objavljuje na web stranicama i novinama na internetu, ali treba napomenuti da neke od tih novina i web stranica brišu listu izvora i referenci na kraju članka, kao dio njihove izdavačke politike, koja može zahtijevati određeni broj riječi za članak i blog, kao što je slučaj u: Al-Arab Blog, Al-Jazeera Blogs, Al-Arab Newspaper, Arabi 21, Kuwaiti Community Magazine i drugi; Zato što smatraju da je blog post koji odražava ideju, ili prenosi određenu poruku, i ne zaslužuje spominjanje izvora i referenci.
Peto: Šejh dr. Ali Muhamed es-Sallabi ne piše uzalud svoje knjige da bi povećao naslove knjiga, ili da bi se pohvalio. Čovek objavljuje svoje knjige na način koji ide u korak sa potrebama i problemima ummeta. Kada je ugledao stanje frustracije i razočaranja u ummetu devedesetih godina prošlog vijeka i početkom trećeg milenijuma, koje se poklopilo sa invazijom u Avganistanu (2001.), okupacijom Iraka (2003.), i cionističkim napadima u Palestini. Izašao je serijal iz islamske historije počevši od Poslanikove biografije, pa kroz historiju pravovjernih halifa, Emevije, Seldžuke, Zenije, Salahudina i Osmanlije. Kada su se povećali projekti čažljivih ljudi koji su kvarili naša muslimanska društva, pojavile su se knjiga, kao što su Fihun-nasri vet-temkin, i Fikhul-kudum alallah i Tifahuš-ša'bil-džeza'iri, i El-Hareketus-senusijje, i Sunnetullahi fi ahzil-esbab. Nije zaboravio ni borbu libijskog naroda da se oslobodi nepravde, te važnost reforme državnih i društvenih institucija nakon 2011. godine, pa je izdao knjigom El-daletu vel-musalehatul-vatanijje: daruretu dinijje ve insanijje, zatim knjigu El-Mešru'ul-vatani lilislam vel-musaleha. Napisao je i knjige za zbližavanje mezheba i reformu među islamskim pokretima, kao u svojoj knjizi El-Ibadijje medresetun islamijjetun be'idetun an' el-havaridž.
Također je u islamskoj biblioteci otkrio jasan nedostatak u oblasti kazivanja o vjerovjesnicima i poslanicima (u svjetlu kur'anskog pristupa), pa je objavio svoju ogromnu enciklopediju "Porijeklo ljudske civilizacije i njeni veliki vođe", da bi bilo kazivanje u sistematičnom i interpretativnom stilu, bile su potrebne godine da se završi. U borbi palestinskog naroda, muslimana i slobodnog čovječanstva protiv cionističkih agresora, i suočenih s njihovim oslanjanjem na historijske laži i izmišljotine prilikom okupacije Palestine i džamije El-Aksa, objavio je svoju knjigu, Kraljevi vjerovjesnici, Davud i Sulejman, alejhis-selam i kazivanje o navodnom Solomonovom hramu i razotkrili njihovu laž i klevetu uz uvjerljive dokaze. Sa sve češćim manifestacijama moralne izopačenosti i homoseksualnosti u svijetu, objavio je svoju knjigu Lut, alejhis-selam, i njegov poziv da se suprotstavi nasilju, homoseksualnosti i kazni nasilnike tako dalje...
Šesto: Pristup mnogih učenjaka, muhaddisa, te klasičnih i savremenih historičara oslanjao se na "prenos historijskih zapisa" ili " pristup prenošelja", a ovaj pristup je bio poznat brojnim muslimanskim učenjacima i misliocima, koji su bili željni prenošenja informacija iz ranijih izvora bez promjene i analize, a jedan od najistaknutijih mufessira i historičara koji su slijedili ovaj pristup bio je imam et-Taberi (224. - 310. po Hidžri / 839. - 923.) poznat po svojoj knjizi Tarihur-rusul vel-muluk, u kojoj je prenosio kazivanja onako kako su primljene iz različitih izvora. I Ebu el-Feradž Abdurrahman ibn el-Džavzi (510. - 597. / 1116. - 1201.), koji se u svojim knjigama - kao što je El-Muntesim fi tarihil-muluki ver-umem - oslanjao na doslovne citate iz prethodni izvori. Isto tako, učenjak Ibn Kesir ed-Dimeški (701 - 774 / 1301 - 1373) u svojoj historijskoj enciklopediji El-Bidaje ven-nihaje, gdje je izvijestio o mnogim događajima onako kako su spomenuti u prethodnim izvorima.
Ovo je dodatak onome što je napisao imam Dželaluddin es-Sujuti (849 - 911 AH / 1445 - 1505), koji je bio jedan od najistaknutijih muslimanskih enciklopedista svog vremena, jer je napisao mnoge knjige o historiji, tefsiru, hadisu i pravu. U oblasti historije, es-Sujuti se oslanjao na pristup doslovnog prenošenja iz izvora. U svojoj knjizi Tarihul-hulefa' pobrinuo se da prikupi informacije iz drevnih izvora, a da je sačuvao njihove tekstove onako kako su predstavljeni, bez dodavanja lične analize osim u nekoliko tačaka. Es-Sujuti je bio zainteresiran za dokumentiranje informacija prenesenih od prethodnika, spominjući imena historičara i izvore na koje se oslanjao, zbog čega se njegovi radovi smatraju pouzdanim referencama za one koji žele da traže porijeklo informacija.
Među savremenim muslimanskim historičarima i misliocima koji su usvojili doslovnu doslovni tekst u svojim spisima, ističe se sirijski politički mislilac i historičar dr. Mustafa ibn Haseni es-Siba'i, pisao je iz oblasti islamske historije, jer se u svojim spisima oslanjao na prenošenje iz starih izvora, uz određene komentare i analize.
Među savremenim historičarima koji su slijedili ovaj pristup ističe se egipatski islamski historičar dr. Mahmud Muhammed Šakir (1327. - 1418./ 1909. - 1997.), koji se u svojim spisima oslanjao na tradicionalne islamske izvore, a tekstove sačuvao takve kakve jesu, dok prikazuje historijski kontekst bez značajnijeg uplitanja. Uz njega, ističe se i indijski islamski historičar i mislilac dr. Muhammed Hamidullah (1326. - 1423. / 1908. - 2002.), čiji pristup vidimo u njegovim spisima o islamskoj historiji, gdje je dodao svoje analize, često oslanjajući se na prenošenje tekstovi iz tradicionalnih izvora. Primjer za to je njegova knjiga “Zbirka političkih dokumenata iz Poslanikovog perioda i pravovjernih halifa”, u kojoj je prikupio pisma i političke dokumente kojima je mogao pristupiti iz tog perioda.
Što se tiče pristupa koji se oslanja na doslovna tekst u zapadnom svijetu, ponekad je poznat kao „tekstualna kritika“ ili „tekstualno uredništvo“, u nekim kontekstima, to je pristup koji se fokusira na prikupljanje klasičnih tekstova obično je popraćen nekim kritičkim komentarima, tako da nije potpuni doslovni prevod. Primjeri zapadnih historičara uključuju Benedicta Andersona (1936.-2015.) u svom poznatom djelu Imagined Communities. Anderson je koristio različite historijske izvore, uključujući književne i medijske tekstove, na način blizak doslovnom prijenosu, pružajući pritom duboku analizu i kritiku nekih tekstovi.
U stvari, pristup dr. Ali Muhameda es-Sallabija u ophođenju sa izvorima i referencama, kao i u pisanju njegovih knjiga, sličan je onome što sam spomenuo. On ulaže mnogo truda u analizu i kritiku ideja u svojim knjigama, već radije usvaja naučne pristupe. Koristi širok spektar izvora i referenci, te navodi ono što je vidio, ili ono u što se uvjerio iz mišljenja i pisanja mufessira i izdraživača. Štaviše, on se poziva na kur'anski tekst u svakoj prilici koju ima dok piše, jer smatra da je Časni Kur'an izvor izvora, i to najistinitiji od izvora u kazivanju i historiji čovječanstva; njegova prošlost, sadašnjost i budućnost. Prema tome, dr. Ali es-Sallabi kaže: “Ko god piše islamsku historiju, mora imati šerijatsku pozadinu da bi došao do historijske istine.”
Sedmo: Tokom mog istraživanja, pronašao sam neke članke i publikacije koje se pripisuju dr. Ali es-Sallabiju bez pozivanja na njega, a neki od njih su falsifikovani i netačni, a ponekad nalazimo objavljene informacije i tekstove ili ideje preuzete iz tekstova i članaka dr. Alija es-Sallabija ili iz njegovih video snimaka, međutim, objavljuju se na društvenim mrežama u skraćenom i nekompletnom obliku, u lične ili političke svrhe, često u vezi s libijskom krizom.
Osmo: Mnogi učenjaci, učenici i studenti u islamskom svijetu odgajani su na spisima i programima dr. Alija Muhammeda es-Sallabija, i crpili su iz njih u svojim istraživanjima, univerzitetskim disertacijama i predavanjima, proučavali njegovu metodu, interesovanja , i orijentacije. Slažu se da je on među najobjavljenijim i najrasprostranjenijim knjigama u našem vremenu, a njegova knjiga o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellam, se smatra jednom od najpoznatijih knjiga koje su istraživale biografiju Poslanika, sallalahu alejkhi ve sellem, i njegov poziv. On je također napisao i preveo svoju knjigu, Mesih, Isa, sin Merjemin, na većinu velikih jezika, posebno na francuski, engleski, španski, italijanski, ruski i njemački, i mnogi muslimani i drugi su imali koristi od toga.
Deveto: U spisima i djelima dr. Ali Muhammeda es-Sallabija nisam našao ništa što ukazuje na to da su njegovi ciljevi povezani sa težnjom za slavom, ili postizanjem finansijske dobiti, kako bi povećao pisanje. Čovjek ne prima nikakvu novčanu nadoknadu za svoje pisanje ni od jednog subjekta ili izdavačke kuće, iako mu je to više puta nuđeno, ali je odbio. Naprotiv, on daje ovlaštenje da štampa, izdaje i prevodi svoje knjige svakome ko to želi, što je dovelo do toga da su hiljade primjeraka njegovih djela štampane i prevedene na više od dvadeset jezika širom svijeta. Nagrada i traženjem zadovoljstva i prihvatanja od Allaha je motiv koji ga uvijek prati, a on ponavlja svoje ciljeve, a to su osnaživanje vjere islama, suočavanje s lažnim i devijantnim idejama i mobiliziranje energije ovog ummeta u borbi sa lažima, osim što obezbjeđuje sveobuhvatnu islamsku historijsku biblioteku za sadašnje i buduće generacije.
Deseto: Savršenstvo pripada samo Allahu i ljudsko biće nije nepogrešivo. Svaki ljudski postupak je sa nedostacima. Pošto ljudski postupci nisu lišeni nesavršenosti, oni ostaju podložni kritici i analizi. Stoga, djela dr. Ali Muhammeda es-Sallabija, a to su više od osamdeset djela iz oblasti historije, akide, tefsira Kur'ana i islamske političke misli, nisu imuni na ovu stvarnost. Može sadržavati neke nedostatke i pogreške. Prirodno je da ponekad nailazimo na digresije u istraživanju, odstupanja od glavne ideje u tekstu, citate za koje bi mogli biti potrebni citati, uz neke jezičke greške ili formulacije koje mogu izgledati slabe u prvim nacrtima prije pregleda i uređivanja. Uprkos tome, dr. es-Sallabi pokazuje izuzetnu sposobnost u kombinaciji tradicionalnog islamskog pristupa sa modernim akademskim metodama u tumačenju Kur'ana i pisanju islamske historije. Kao daija i pisac, vrijedno radi u svom radu, konsultuje iskusne ljude, prihvata konstruktivnu kritiku raširenih ruku i nastoji izbjeći svaku grešku, ako je ima, što je prije moguće.
Jedanaesto: Ovo je svedočanstvo Allahu, a zatim historiji, zasnovano na dubokom ličnom iskustvu kroz koje sam prošao tokom perioda koji sam proveo blizu dr. Ali es-Sallabija, tokom kojeg sam mnogo naučio. Ovo svjedočanstvo prezentujem sa iskrenom namjerom Uzvišenom Allahu, kao podršku vjernicima koji uče i studiraju Kur'an, mislilacima i studenima.
Zaključno, smatram da je za učenjake ummeta, istraživače, akademike, djecu i studente obavezno da budu pravedni i pošteni, da imaju dobru vjeru i govore istinu, a da pritom osjećaju Allahovu kontrolu nad svojim presudama, riječima, postupcima i ponašanjem, pošto je svako odgovoran pred Allahom, „i svi ćete doći na Sudnjem danu pojedinačno“. Uzvišeni Allah zapovijeda pravdu, dobročinstvo i iskrenost u radu, a savjetuje dobrotu, poštenje i strpljenje. Nema sumnje da je korisno znanje veliki božanski dar: "Uzvišen si!", rekoše oni, "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio! Zasigurno si Ti Sveznajući i Mudri. " (El-Bekare: 32).
Allahu naš, nauči nas onome o čemu nismo znali, podsjeti nas na ono što smo zaboravili i otvori nam blagoslov neba i zemlje.
I oprosti nam i smiluj nam se, jer si Ti koji čuje i sve zna.
Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova.
Prijevod: Dr. Semir Rebronja
